BACI PET

MATIJA DEDIĆ: ARSEN JE BIO MUZIČAR STROGE FORME KOJA NIJE DOZVOLJAVALA VELIKE IZLETE U NEPOZNATO!

On je hrvatski jazz pijanista i kompozitor. Sin je hrvatskih istaknutih umetnika, pevačice Gabi Novak i kantautora Arsena Dedića. Završio je srednju muzičku školu „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu.

Nakon završene srednje muzičke škole odlazi u Graz gde upisuje jazz akademiju. Privatne časove imao je kod Johna Taylora iz Kölna, Hala Galpera, Billa Dobinsa i Barrya Harrisa. Diplomirao je 1997. godine u klasi profesora Haralda Neuwirtha.

U Zagreb se vratio nekoliko godina kasnije i ubrzo postiže veliki ugled na hrvatskoj muzičkoj sceni. Tokom tih godina svira sa sopstvenim sastavom „Boliers Quartet“ sa kojim prati velike jazz muzičare poput Bennya Golsona, Kennya Burrella, Roya Haynesa, Joséa Felicianoa, te sastav „All Stars Band“.

Tokom godina svirao je u gotovo svim zemljama Evrope, te u Sjedinjenim Državama sa velikim muzičkim imenima kao što su Alvin Queen, Martin Drew, Ron Ringwood, Boško Petrović, Marc Murphy Band, Patrizia Conte, David Gazarov, Gianni Basso, Miles Griffith, Onder Fokan, Jean Louis Rassinfosse, Anca Parghel, Tomi Emanuel, Lenny White, Kendrick Scott, Jim Madison, Jeff Ballard, Vicente Archer, Buster Wiliams, Larry Grenadier, N.H.O. Pedersen, Ron Mcclure, Tamara Obrovac, Marek Patrman, Salvatore Maiore i mnogi drugi.

Piše muziku za televiziju i pozorište, a takođe nastupa sa popularnim muzičarima hrvatske pop scene. Pre devetnaest godina objavljuje svoj prvi album, pod nazivom „Solo Part 1“, a već godinu dana kasnije i drugi koji je osvojio tri diskografske nagrade Porin.

Dve godine kasnije nastupio je u Francuskoj na jazz festivalu „The Montreux Jazz“, kao jedan od jedanaest finalista, od ukupno 400 pijanista iz čitavog sveta.

Objavio je i dva veoma interesantna albuma. Na prvom je snimio dvanaest Gibonnievih pesama, po sopstvenom izboru. Sedam je izveo sam, dok je ostale obradio uz pomoć starog saradnika, sa kojim svira u Boilers Quartetu, Mladena Barakovića (kontrabas) i Borne Šercara (bubnjar i perkusionist). Drugi album objavljuje godinu dana kasnije koji sadrži najpopularnije pesme njegovog oca Arsena Dedića.

Zajedno sa belgijskim kontrabasistom Jean-Louis Rassinfosseom i češkim bubnjarom Marekom Patrmanom 2006. godine snimio je album „Visiting Bruxeless“. Na albumu „Life of Flowers“, na kojem svira sa muzičarima raznih stilova.

Godine 2008. ostvario je saradnju sa svetskim muzičarima kao što su Jeff Ballard, Larry Grenadier, Buster Williams i L. White. A on se privatno usavršava kod jednog od najvećih jazz muzičara Barrya Harrisa.

Dobitnik je mnogobrojnih domaćih i svetskih nagrada i priznanja.

Svoj poslednji album nazvao je „Dedicated“ i objavljen je prošle godine.
Moj gost u rubrici „Baci pet“ je Matija Dedić.

Graz ili Zagreb, i zašto?

– Graz je u datom trenutku, dakle krajem osamdesetih godina, bio moj odabir vezano uz studiranje. Mislim da sam dobro ocijenio situaciju i ostao tamo šest nezaboravnih godina. Zagreb je nakon toliko godina provedenih u inostranstvu bio moj odabir i povratak kući. Definitivno je da život na ovim prostorima daje neku neobjašnjivu lakoću koju izvan granica ne možeš postići. To je ujedno i moj rodni grad u kojem sam ostao do dan danas i kojeg volim, te s obzirom da sam jako vezan za obitelj, ne planiram do daljnjeg napustiti.

Pišete muziku za televiziju i pozorište. Da li uopšte možete da uporedite te dve „stvari“ i gde se lagodnije osećate?

– Sa vremena na vrijeme svakih par godina laskaju mi pozivi za rad na filmu ili kazalištu. Ipak, moja najveća sreća je live nastup, tj.veliko uzbuđenje na samu pomisao da krećemo na neizvjesno i hrabro putovanje na kojem zajedničkom razmijenom energije odlazimo na razna mjesta. Sve nepredvidivo u životu jako me raduje tako da svaka druga predvidivost u glazbi da li se tiče napisane glazbe ili sudjelovanje u komercijalnijim projektima nije ono što me zaista u potpunosti ispunjava.

Dobitnik ste brojnih domaćih i inostranih nagrada i priznanja. Postoji li neka za koju vas vežu posebne uspomene?

– Biti polufinalist 2002. na piano natjecanju u sklopu festivala u Montreuxu nije bila mala stvar. Nagrada za najbolji i najprodavaniji album u Hrvatskoj( Matija svira Arsena) nešto je nezaboravno i krajnje neočekivano s obzirom da se radi o komornom i nekomercijalnom albumu.

Izjavili ste da uz dužno poštovanje svim kolegama, najviše volite da nastupate sami jer tad osećate potpunu slobodu?

– Istina je da solo nastupi nose sa sobom veliku slobodu, ali i neizvjesnost. To nije niti malo jednostavna disciplina. Sa druge strane dobra kemija sa drugim glazbenicima daje ono nešto što svirajući sam nikako ne mogu postići. Dok sam solo na bini ovisim u potpunosti o svojem raspoloženju i motivaciji koji ne moraju nažalost svaki dan biti na najvišem nivou. Ukratko, jako puno ljudi smatra da dok sviram sam dajem najviše, ali mi i u ovim godinama sada puno znače i druge kolege koji me guraju dalje i daju poticaj u trenucima kada nemam dobru ideju ili je klavir grozan.

Da li je privatna sloboda jednako važna profesionalnoj?

– Privatna sloboda i te kako je bitna. Daje nam mir i spokoj. Ako je atmosfera u kući dobra onda su i raznorazni zahtjevni nastupi i gomila programa kojeg sviram puno lakše izvedivi, a isto tako izbivanje od kuće postaje nešto lakše. No vrlo teško je danas izbjeći stres kojeg se moramo obavezno kloniti.

Da li pomislite nekad, kada stvarate muziku, koji savet bi vam u tom trenutku dao vaš pokojni otac?

– Ne znam točno koje bi mi savjet danas moj otac dao, ali u svakom slučaju koliko smo se bavili istim poslom a to je glazba, njegovo poimanje stvari odnosno sama bit stvaranja i procesa muziciranja bitno se razlikovala od moje. Ja volim nepoznato, volim improvizirati, volim apstraktno. Arsen je bio glazbenik stroge forme koja nije dozvoljavala velike izlete u nepoznato. Volio je isključivo melodičnost. Ionako se njegov nevjerojatan rad većinom bazirao i na tekstovima koji su za sva vremena i za mnoge generacije.

Kakve su vaše ambicije kada je pisanje pesama u pitanju?

-Ja sam izraziti instrumentalist te ionako nemam nikakav poseban dar za pisanje pjesama.

Facebook Comments