Da li si zadovoljna svojom pozicijom na estradi ili smatraš da svojim obrazovanjem, pevanjem, pesmama i nagradama zaslužuješ daleko više?
– Mislim da sve stvari dođu tačno kada treba. Cilj mog postojanja na estradi je trajanje pre svega i doprinos kulturi, te tako gledam da sve što radim bude u skladu sa onim što i mislim. Trudim se da budem marljiva, strpljiva i objektivna, ali svakako mogu reći da sam srećna i zadovoljna. Pre svega, radim posao koji me ispunjava i koji istinski volim, a slava je relativan pojam, naročito kod nas. Meni je važno da sam prepoznatljiva i jedinstvena, kako vizuelno, tako i zvučno, a trajem već pune dve decenije, što ipak govori o izvesnom kvalitetu. Vaspitana sam tako da se obrazujem i usavršavam zbog sebe, a ne zbog drugih, tako da u samom procesu rada na sebi vidim veliku radost. Naravno, uvek može više i bolje, ali čovek treba da bude zadovoljan sobom da bi istinski bio spokojan i srećan.
Već nekoliko godina, uzastopno, osvajaš prestižne nagrade na jednom takmičenju u Los Anđelesu. U Srbiji kao da to nikog ne zanima, a takav uspeh je zaista vredan pažnje jer ne znam da li neki izvođač sa ovih prostora može time da se pohvali. Je l te nervira to ili si se jednostavno pomirila sa činjenicom da u ovoj zemlji stvari tako funkcionišu i da ti kao pojedinac ne možeš ništa da promeniš?
– Kad smo već kod te priče o usamljenom pojedincu, uvek se setim jedne lepe priče iz knjige “Melem za dušu”. Čovek je na morskoj obali vraćao morske zvezde u more, koje je izbacila plima. Jedan dečak ga je upitao zašto to radi, kada ih ima na hiljade, misleći da je to potpuno besmisleno, no čovek mu je odgovorio da je učinio dobro delo barem za ovu kojoj je upravo spasao život.
Istina je da sam dobitnik četiri internacionalne nagrade u Los Anđelesu – Akademia Awards na koje je malo skretana pažnja kod nas, ali to, kao i sve ostale stvari, možemo pripisati brzom vremenu u kome živimo. Meni su nekako daleko draža polufinalna učešća na američkim takmičenjima kompozitora i kantautora Song of the Year i International Songwriting competition, gde sam se po prvi put okušala i u žanru instrumentalne muzike.
Drago mi je što imam fanove i među decom, koji u moru kiča i šunda slušaju dobru i kvalitetnu muziku, vraćajući se pravim vrednostima i muzici na kojoj su generacije odrastale, a to znači da ipak nije sve izgubljeno. Muzika je deo vaspitanja i slike u društvu, moj cilj je da ostavim traga iza sebe, kako bih bila dostojna svog bitisanja na ovozemaljskom svetu. Kvalitet uvek ispliva na površinu i bude prepoznat, a to ne znači nužno da mora biti masovno podržan. Moram reći da mi nedostaje više kulturno – zabavnih emisija na našim ekranima, koje smo nekada imali, a koje su danas zamenile rijaliti emisije. A kada je muzika u pitanju, sve stvari kreću iz kuće, od vaspitanja još u najranijem uzrastu, tako da je muzika samo jedan segment kulturnog odgoja i slike društva u kome živimo.
Imaš rođenu sestru. Obe delujete nežno i krhko. Međutim, koja od vas dve je sklonija tome da se brže iznervira, pa makar to bilo i zbog najbanalnijih stvari?
– Svaka žena je nežna i krhka, ma koliko ona bila “neuništiva”. I sestra i ja smo veoma temperamentne osobe, ali sreća je što nas nerviraju različite stvari. Jedino na šta smo obe osetljive je ljudska glupost i ljudski bezobrazluk.
Imala si prilike da upoznaš mnoge javne ličnosti, što je i logično, s obzirom na posao kojim se baviš? Da li te je neka osoba razočarala, a da si pre toga imala lepo mišljenje o njoj i ko te je oduševio, a da si možda imala određene predrasude?
– U poslu kojim se bavim sasvim je prirodno da poznajem puno ljudi, a sa mnogima iz estradnog sveta sarađujem ili se srećemo po emisijama, događajima.
Mogu reći da za sada nisam imala velika razočaranja, jer nisam imala ni velika očekivanja, trudim se da budem korektna u životu i poslu, te tako i postavljam stvari u svom poslovanju.
Ali, da ne budem sada u svakom odgovoru preterano uopštena, evo jedne zanimljivosti.
Bilo mi je jako čudno i gotovo neverovatno kada sam upoznala Gocu Tržan i u razgovoru saznala da nikada nije probala alkohol i da pije samo vodu i sok od jabuke. Nekako mi se to valjda nije uklapalo uz njen personaliti.
U kojim situacijama nikada ne praviš kompromise?
– Nikada ne pravim kompromise u stvarima koje ne želim i smatram da je jako važno dogovoriti se sa samim sobom šta želimo, a šta nikako ne želimo.
Razgovor vodio: Nenad Škundrić